Većina životopisa — bilo da su strogo profesionalni ili pisaniji u čitljivijem, narativnom stilu — svakako mora spomenuti osobu o kojoj je riječ. Taj tekst, iako se možda ne čini jednako važnim kao profesionalne kompetencije, vrijedi vrlo pažljivo osmisliti jer je vrlo vjerojatno da će upravo on biti prvo što će se pročitati i na temelju čega se stvara prvi dojam o vama. U nastavku ćemo ukratko sažeti koje je aspekte važno uzeti u obzir pri pisanju ovakvog uvoda.
Dobar uvodni tekst u životopisu nije biografija, nije motivacijsko pismo niti samopromotivni oglas, već kratak i ciljan odgovor na pitanje: zašto se isplati nastaviti čitati. Prvo i najvažnije pravilo jest da ga pišete za konkretnu poziciju, a ne u općenitom tonu „tražitelja posla“. Ako za svako radno mjesto koristite isti uvod, to će se primijetiti — i rijetko kada daje dobre rezultate.
Na početku jasno recite tko ste profesionalno, a ne da ste „motivirani i entuzijastični“. Na primjer: „Već 15 godina radim kao backend developer u PHP i Laravel okruženju“ — to je konkretna informacija. Suprotno tome, rečenice poput „volim raditi u timu i tražim nove izazove“ ne govore ništa stvarno o vama. To može napisati bilo tko.
Sljedeći korak je objasniti u čemu ste jaki i zašto je to korisno poslodavcu. Nemojte pisati puki popis, već uspostavite poveznicu. Primjerice: „Imam iskustvo u razvoju složenih, višejezičnih web aplikacija gdje su skalabilnost i čista arhitektura ključni faktori.“ To već daje kontekst. Suprotan primjer: „Dobro podnosim stres i precizan sam“ — to više zvuči kao test osobnosti nego profesionalni opis.
Važno je govoriti o rezultatima, a ne samo o zadacima. „Razvijao sam API-je“ zvuči slabije nego „Dizajnirao sam i optimizirao API-je s velikim prometom“. Nije potrebno izmišljati brojke, ali učinak bi trebao biti osjetan. Uvod nije mjesto za detalje, ali može naznačiti da iza vas stoji stvarno iskustvo.
Izbjegavajte prazne fraze i preduge rečenice. Ako neku rečenicu treba pročitati dvaput, već je prekomplicirana. HR stručnjaci i tehnički voditelji tekst ne analiziraju, već ga brzo pregledavaju. Trebao bi imati ritam i biti lako čitljiv.
Na kraju možete suptilno naznačiti što tražite, ali bez moljakanja ili zahtijevanja. Dobar primjer: „Želio bih raditi u timu u kojem imam stvarnu odgovornost u donošenju tehničkih odluka.“ Loš primjer: „Prihvaćam bilo kakav posao, samo želim napredovati.“
Sve u svemu, dobar uvodni tekst je iskren, konkretan i usmjeren cilju. Ne pokušava reći sve, već samo ono zbog čega se isplati nastaviti čitati vaš životopis. Ako nakon čitanja netko jasnije vidi koji problem možete riješiti, tada ste napravili dobar posao.